Kalin, Rostovo, Sović

Od Rostova put Kalina

sama ide gorska vila

na studeni Kalin sjela

i posmatra pusta sela

 

Niz obraze suze lije

ništa nije kao prije

na trenutak ona stade

i priča mi svoje jade

 

Sa Sovića, sestro vilo

nešto mi se rastužilo

gledajući pusta sela

pa me tuga obuzela

 

Nema pjesme ko nekada

ni čobana, niti stada

ne čuje se dvojenica

niti melje vodenica

 

Nema svata na konjima

ni ovaca po poljima

nema rala ni volova

ni tornjaka, ni torova

 

Nit’ se više kamen baca

nit’ se spava kod ovaca

nit’ se pije komovica

nit’ se piše ćirilica

 

Nema cura ljepotica

nit’ na njima pletenica

niti gara kao prije

ni plosaka svatovskije’

 

Nema prela ni posijela

ni suknenog odijela

ne prede se viđe pređa

preorava tuđa međa

 

Nit’ se momci klipa dižu

nit’ solila ovce ližu

nema luča borovoga

niti lonca bakrenoga

 

Ni ognjišta đe se loži

nit’ se slave sveci Boži

ne ‘vata se kolo više

niti ko sa perom piše

 

Ne poštuje niko Boga

niti prizna bližnjeg svoga

ne poste se čak ni posti

nit’ na konak vode gosti

 

Nema slava dolibaše

nit’ se sa tri čaše maše

ne pije se medovina

nit’ se gruša grušalina

 

Niti više kleče đaci

nit’ u kolu bleje janjci

nit’ iz jame snijeg vadi

nit’ ko ručno kovčeg gradi

 

Nema ‘ljeba ispod sača

nit’ suknenog prekrivača

ni mastila, ni pernica

nit’ se pije šljivovica

 

Nema više žetalica

nit’ se ručno teše štica

nit’ grifova, ni čavala

nit’ na ražnju mladih brava

 

Ni stolova tronožaca

nit’ rešeto mlada baca

nit’ u crkvi ko vjenčava

nit’ sa snajom đever spava

 

Nema više nakončeta

ni u sela ima kmeta

ni cigana po selima

nit’ se ore s volovima

 

Nema ‘eljde niti snopa

nit’ na krsnoj slavi popa

nit’ kazana sa dva uva

niti lugar šumu čuva

 

Ni šporeta bosanskije’

nit’ se više prsten krije

nit’ suknene ima torbe

nit’ tavana iznad sobe

 

Niti više mlade dvore

nit’ se dižu u cik zore

nit’ se pere na rijeku

nit’ sjekirom drva sjeku

 

Nema krsta na grobove

niti šindre na krovove

kako ne bi tužna bila

sve sam ovo izgubila

Mrtva straža

Šta je kome momak golobradi smet’o

da ga zvjerski muče, ubiju ko pseto

al’ ni trena nije poklek’o pred njima

pronaš’o je mjesto među besmrtnima

 

Ref.

Nije buraz mrtav, to nek druge lažu

eno ga, u Krajini, drži vječnu stražu

 

Zasmetala njima na ramenu značka

pa se iživljavala banda zločinačka

krvoločna četa pred njime je stala

al’ koljena njemu nisu zadrhtala

 

Ref.

 

Nisu mu u oči pogledati smjeli

neđe ga u šumu vezanog odveli

tu na kraju metak u potiljak dobi

da se sada pita, opet pogin’o bi

 

Ref.

Ubila me tuđina

Šta u tuđem svijetu da miriše

nema ovdje zavičajne kiše

nema cvijeća ni šarenih polja

nema tebe, oj, Krajino moja

 

Ref.

Ubila me tuđina

meni fali đedovina

šljivovica moja ljuta

i komšija preko puta

 

U tuđini sve su ptice crne

nema moga jelena ni srne

a ni pjetli ne bude me više

oj, Krajino, što mi nisi bliže

 

Ref.

 

Ne daj, Bože, ni na grani ptici

da dočeka šta su Krajišnici

u tuđini bez ikoga svoga

željan sestre, brata rođenoga

 

Ref.

Mirišeš na dame

Uvijek kada dođem kući

žena odma’ pretresa me

i govori svako veče

mirišeš na neke dame

 

Ref.

I meni je isto tako

i moja je mala ljuta

koliko sam košulja

ostavio pokraj puta

 

Pokušavam da objasnim

ali neće ni da čuje

suze lije niz obraze

i na mene viče, psuje

 

Ref.

 

Ja ponekad volim tuđe

šta će živa duša, mora

a ti, ženo, šta ti mogu

to je tvoja ljubomora

 

Ref.

Pjesma posvećena Iliji Đukić Ići

Grabovicom tužna zora sviće

sve je pusto otkad nema Iće

tvoj odlazak sviju nas ubija

oj, Ilija, zvijezdo najmilija

 

Ref.

Ićo, brate, što živiš u raju

‘oće brata da te opjevaju

dok postoje Laste na Vlašiću

cijeli svijet pominjaće Iću

 

Gdje si, brate, da zapjevaš koju

da razgališ bolnu dušu moju

Kotor Varoš da te opet čuje

svak’ te ovdje, brate, oplakuje

 

Gdje Vrbanja i gdje su Dolovi

rađali se uvijek sokolovi

tvoj odlazak sviju nas ubija

oj, Ilija, zvijezdo najsjajnija

 

Ref.

Anka sa Zmijanja

Razbole se mlada Anka

sa Zmijanja Manjačka

razbole i umrije

a ljubila nikog nije

 

Ref.

Zaljubljena, neljubljena

otišla je u grob mlada

nije mogla da preboli

sa Sitnice Milorada

 

Čekala ga tri godine

sa bojišta da se vrati

suze su joj govorile

da ga neće ugledati

 

Ref.

 

Molila se dragom Bogu

i po danu i po noći

suze su joj govorile

da on nikad neće doći

 

Ref.

Mene zove Vrbanja

Selo moje pod Vlašićem san duboki sniva

a ja liječim moju tugu rakijom šljiva

 

Ref.

Mene zove Vrbanja, Podgorje i polja

umrijeću za tobom, Grabovico moja

 

Njive moje, neorane, čekaju na mene

a ja lupam u kafani čaše ispijene

 

Ref.

 

Vinogradi moji mladi umiru lagano

tuđina mi kapu kroji, moja ljuta rano

 

Ref.

Grabovčanka

Otkriću vam zašto pijem

što sam noć za dan zamjen’o

svemu tome zaslužno je

ono crno oko njeno

 

Ref.

Svaku noć sam pored šanka

zavela me Grabovčanka

ko obraze proba njene

cijeli život za njom vene

 

Svaku noć sam pored šanka

zavela me Grabovčanka

još se nadam našoj sreći

al’ joj ime neću reći

 

Što me kelner jutrom budi

što noćima nisam tren’o

sve je za to krivo samo

ono crno oko njeno

 

Ref.

 

Što gazdama štetu pravim

što govore da sam skren’o

jedan krivac ima samo

ono crno oko njeno

 

Ref.

Boem

Prvi mu je korak bio u kafani

svoju prvu banku zaradio tamo

nimalo ga vrijeme promjenilo nije

ostao je isti otkada ga znamo

 

Ref.

Sve što ima kafana mu dala

sve što ima  za kafanu daje

nikada se promjeniti neće

boem bio, boem i ostaje

 

Hiljadu je puta pjevao do zore

ostajao trijezan, tamo, đe se pije

mjenjalo se društvo, i staro, i novo

ali on se nikad promjenio nije

 

Ref.

 

Godine su došle i poneka sjeda

ali on se i sad godinama ne da

još zapjeva lijepo i popije fino

Bog mu dao sreću da stari ko vino

 

Ref.

Ja u Pertu ko u Banja Luci

Ja u Pertu ko u Banja Luci

svake noći čašica u ruci

tamo pio, jer sam srećan bio

ovdje pijem tugu da razbijem

 

Ref.

Čim podignem čašicu, zadrhti mi ruka

daleko je zavičaj, moja Banja Luka

 

Na kraj svijeta puti me odveli

svakog dana srce isto želi

Vrbas vodo, presušila, Bože

srce moje bez tebe ne može

 

Ref.

 

Staro jato na okupu nije

idu dani, idu decenije

kad se sjetim rana i megdana

vratiću se preko okeana

 

Ref.

Milica

Moja se baba Milica zvala

moja se sestra Milica zove

Milice ‘ćeri, čuvaj to ime

i budi uvijek ponosnja njime

 

Ref.

Milice ‘ćeri, prolazi vrijeme

nemamo više kralja ni cara

imamo, ‘ćeri, Srbiju vječnu

i naša lijepa imena stara

 

Miloš se zvao moj stari đeda

i brat se istim imenom zove

Miloše sine, čuvaj to ime

i budi uvijek ponosan njime

 

Ref.

 

Milice ‘ćeri, Miloše sine

čuvajte vaša lijepa imena

za vašu djecu, Srbiju vječnu

za sva vremena, za sva vremena

 

Ref.

Selo moje ljuta rano

Zapjevali orozovi

o da li su ovo snovi

najavljuju zoru ranu

a ja, evo, u Pervanu

 

Ref.

Selo moje, ljuta rano

bezbroj puta oplakano

evo mene, opet, tebi,

ko pustio suzu ne bi

Pervan mi je ljuta rana

bezbroj puta oplakana

evo mene, opet, tebi,

ko pustio suzu ne bi

 

Ne vjerujem, je l’ moguće

na pragu sam rodne kuće

poslije dvije decenije

ubrzano srce bije

 

Ref.

 

A ko od vas ne bi plak’o

sve izdržim i nekako

najteže je srcu mome

što čekati nema ko me

 

Ref.

Kraljica planina

Selo moje iznad poligona

ljepše nego predgrađe Londona

a Zmijanje je li tako, Drago

triput ljepše nego grad Čikago

 

Ref.

Kakve Alpe, razn’jela ih mina

Manjača je kraljica planina

 

Sidnej nisam ja vidjeti mor’o

više volim, tebe, Svetigoro

volim čuti pjesmu Krajišnika

Zmijanje je ljepše od Ciriha

 

Ref.

 

Kakav Minhen i valceri bečki

kad zapjevam, s braćom, podgrmečki

kad odjeknu krajiške planine

Zmijanje je centar svijeta, sine

Sve ću ovo bataliti

Centimetar jedan mali od tuđine ove,

ništa, majko, mojim ovdje se ne zove.

 

Ref.

Sve ću ovo bataliti,

kilometre prevaliti,

vraćam se u rodni kraj,

u moj zavičaj.

 

Ja sam od njih triput bolji, al’ ne daju reći,

ja odavde moram podhitno pobjeći.

 

Ref.

 

Daleko od rodne kuće gorak kruv se jede,

iskrivi se kičma, a kose posjede.

Lud za njom

Ja i dalje trošim mladost,

kafane obilazeći,

ako nekad spomene me,

ovo ćete samo reći.

 

Ref.

Da zbog nje u stanju sam,

da iskaze lažne dam,

da mi sude nedužnom,

da sam i sad lud za njom.

 

Sve me rijeđe kuća viđa,

spavam ispod jele vite,

sretne li je neko od vas,

ovako joj prenesite.

 

Ref.

 

Pred očima vidim samo,

kosu smeđu, oči plave,

ako mi se nešto desi,

samo jedno nek joj jave.

 

Ref.

Mina

Poranila stara moja,

da odradi posla svoja,

pogled baca na kapiju,

da ugleda svog deliju.

 

Ref.

U svaku kafanu podmetn’o bi minu,

ne znaš, majko stara, kako ti je sinu.

 

Stara majka izviruje,

‘oće l’ iđe da me čuje,

đe si, sine, nado moja,

nada ti se majka tvoja.

 

Ref.

 

Nevrijeme se, evo, sprema,

ti me čekaš, mene nema,

tuguješ ko crna ptica,

a sin ti je pijanica.

 

Ref.

Nokat

Ljutim se na tebe, curo mala,

zašto si me noktom ogrebala,

lutko moja, reći ću ti jedno,

oženjen sam, nije mi svejedno.

 

Ref.

Drugi put kad budeš ljubiti me, mila,

ne ostavljaj tragove, nemoj, živa bila.

 

Ja ti pola poklonio noći,

a ti ‘oćeš da mi vadiš oči,

daj polako, ljepote ti tvoje,

urnisaćeš ovo tijelo moje.

 

Ref.

 

Mislio sam da imaš iskustva,

pa ti nisam davao upustva,

nisam znao, lijepo moje janje,

da sam tvoje prvo milovanje.

 

Ref.

Nema jele

Sve mi ovdje neobično,

sve široko i sve dugo,

rodnu kuću i zavičaj,

ja ne viđam dugo, dugo.

 

Ref.

Nema jele da je vjetar ljulja,

u cipeli kamena da žulja,

Vitorogo, iznad kuće moje,

baš u tebi srce ostalo je.

 

Stalno magla i nevrijeme,

niđe sunca na vidiku,

pomoz’ Bože, ne govore,

slučajnome prolazniku.

 

Ref.

 

Nije muka dovijeka,

sve nevolje kratko traju,

ima neko ko me čeka,

tamo, u mom zavičaju.

 

Ref.

 

Crne kose

Aoj, crne kose, odnio vas đavo,

sve što imam dosad, ja sam za vas dao.

 

Ref.

Svake noći zbog nje osvanem kraj šanka,

šta ja ovo radim, žalosna mi majka.

 

Stara majko moja, zbog garave žene,

ti se više nemoj uzdati u mene.

 

Ref.

 

Crna mi je žena uvijek vječna rana,

ubiće me, majko, piće i kafana.

 

Ref.

Crveno slovo

Došlo vrijeme, braćo moja, da izjavim ovo

ja je volim i poštujem ko crveno slovo.

 

Ref.

Joj, da se naša ozvaniči veza,

deralo bi deset mitraljeza,

prodao bi tri auta svoja,

mala moja, da si samo moja.

 

Od javnosti krijemo se, to je za sad tako,

e moj brale, nikog nisam volio ovako.

 

Ref.

 

Volimo se već odavno, al’ moramo kriti,

u staračkom domu makar moja biti.

 

Ref.