Kalin, Rostovo, Sović

Od Rostova put Kalina

sama ide gorska vila

na studeni Kalin sjela

i posmatra pusta sela

 

Niz obraze suze lije

ništa nije kao prije

na trenutak ona stade

i priča mi svoje jade

 

Sa Sovića, sestro vilo

nešto mi se rastužilo

gledajući pusta sela

pa me tuga obuzela

 

Nema pjesme ko nekada

ni čobana, niti stada

ne čuje se dvojenica

niti melje vodenica

 

Nema svata na konjima

ni ovaca po poljima

nema rala ni volova

ni tornjaka, ni torova

 

Nit’ se više kamen baca

nit’ se spava kod ovaca

nit’ se pije komovica

nit’ se piše ćirilica

 

Nema cura ljepotica

nit’ na njima pletenica

niti gara kao prije

ni plosaka svatovskije’

 

Nema prela ni posijela

ni suknenog odijela

ne prede se viđe pređa

preorava tuđa međa

 

Nit’ se momci klipa dižu

nit’ solila ovce ližu

nema luča borovoga

niti lonca bakrenoga

 

Ni ognjišta đe se loži

nit’ se slave sveci Boži

ne ‘vata se kolo više

niti ko sa perom piše

 

Ne poštuje niko Boga

niti prizna bližnjeg svoga

ne poste se čak ni posti

nit’ na konak vode gosti

 

Nema slava dolibaše

nit’ se sa tri čaše maše

ne pije se medovina

nit’ se gruša grušalina

 

Niti više kleče đaci

nit’ u kolu bleje janjci

nit’ iz jame snijeg vadi

nit’ ko ručno kovčeg gradi

 

Nema ‘ljeba ispod sača

nit’ suknenog prekrivača

ni mastila, ni pernica

nit’ se pije šljivovica

 

Nema više žetalica

nit’ se ručno teše štica

nit’ grifova, ni čavala

nit’ na ražnju mladih brava

 

Ni stolova tronožaca

nit’ rešeto mlada baca

nit’ u crkvi ko vjenčava

nit’ sa snajom đever spava

 

Nema više nakončeta

ni u sela ima kmeta

ni cigana po selima

nit’ se ore s volovima

 

Nema ‘eljde niti snopa

nit’ na krsnoj slavi popa

nit’ kazana sa dva uva

niti lugar šumu čuva

 

Ni šporeta bosanskije’

nit’ se više prsten krije

nit’ suknene ima torbe

nit’ tavana iznad sobe

 

Niti više mlade dvore

nit’ se dižu u cik zore

nit’ se pere na rijeku

nit’ sjekirom drva sjeku

 

Nema krsta na grobove

niti šindre na krovove

kako ne bi tužna bila

sve sam ovo izgubila

Dalmacija

Kako ovo vrijeme leti

sa vremenom starim i ja

svakog dana, sve me više

zove moja Dalmacija

 

Ref.

Plodne njive i ravnicu

mjenj’o bi’ za Bukovicu

sve dok živim, voljeću

rodni Knin i Tromeđu

 

Uspijeha je ovdje bilo

ne mogu da kažem nije

ali šta sam gorkih suza

prolio zbog Dalmacije

 

Ref.

 

Šta mi vrijedi što ja stvaram

kad u duši bol se krije

pola mi života prođe

daleko od Dalmacije

 

Ref.

Delije Knin

Ko otjera sivu pticu

sa planine u ravnicu

ko bi nekad rek’o, Bože

da Krajina pasti može

 

Ref.

Šta uradi, Ameriko

ne ost’o u tebi niko

ja kada sam mali bio

za Zvijezdu je Knin navij’o

 

Ništa nije kao prije

nit’ se pjeva, nit’ se pije

tamo više nije lako

svi se krste naopako

 

Ref.

 

Jednog dana doće neko

poslušajte šta sam rek’o

Knin spominju svakog dana

Delije i Marakana

 

Ref.

Kamen i kupus

U kafani pijem, a ti drva spremaš

ti od mene, majko, nike vajde nemaš

 

Ref.

Mjesto mene, što ne rodi jedan kamen ljuti

imala bi barem čime kupus pritisnuti

 

U kafani vazda, kraj mene galama

ti ogradu palu opet dižeš sama

 

Ref.

 

Ja po svijetu lutam, dočekujem zore

a ti suze roniš, napaćeni stvore

 

Ref.

Mala ravni’ stopala

Rujna zoro, ne svanjavaj skoro

ja bi’ nešto poljubiti mor’o

zašto sam se miris’o i brij’o

nije lola džaba dolazio

 

Ref.

Alaj mi se dopala

mala ravni’ stopala

ništa mi ne smeta

što je zauzeta

 

Oj, pameti noćas doviđenja

oko mene sve lijepa stvorenja,

daleko je, i jutro, i zora

jedna od njih moja biti mora

 

Ref.

 

Nisam doktor, al’ pogledati mogu

kakvu mala posjeduje nogu

kad je moje oko nanišani

ne može je niko da ubrani

 

Ref.

Na suvo

Od ljubavi nema većeg jada

još ako se zaljubiš u vraga

 

Dalmatinac koji vino pije

kukavica nikad bio nije

 

Krajišnik sam, šta to kome smeta

Krajišnika puna je planeta

 

Dinara me odgojila

Krajiškinja zadojila

daću život, daću sve

ne dam Krajine

Pod Kozarom

Oj, Podgradci, pod Kozarom mjesto

moje grlo spominje vas često

 

Ref.

Nigdje nisam slađe, ljubio, ni pio

kao ljetos, kad sam pod Kozarom bio

 

Šta je puta na pamet mi palo

Palančište veliko i malo

 

Ref.

 

Sve zbog jedne plave ljepotice

sjećaću se dugo Mrakovice

 

Ref.

Pomiri se noćas sa mnom

Pomiri se noćas sa mnom

baci ponos iza sebe

znaj da nisam nikad nikog

ja voleo kao tebe

 

Nebo plače zbog nas dvoje

zar ne vidiš, milo moje

ma, nek ide sve do vraga

zagrli me kao nekada

 

Ref.

Pomiri se noćas sa mnom

baci ponos iza sebe

znaj da nisam nikad nikog

ja voleo kao tebe

 

Nije čovek ko ne prašta

zaboravi šta je bilo

pruži ruku pomirenja

zagrli me, moje milo

 

Ref.

 

Ref.

Pusta polja

Iz oka mi suze liju ko jesenje kiše

oj, livado, ne kosi te kovanica više

 

Ref.

Kad jauknem, čuje se do Boga

pusta polja zavičaja moga

 

Đe pšenica nekad bila, sada trnje niklo

nije moje oko, majko, na ovo naviklo

 

Ref.

 

Nestala su bijela stada, nema čobanica

recite mi, ko to ne bi post’o pijanica

 

Ref.

Ratni dani

Sjećaš li se, onih ratnih dana

oj, brigado demobilisana

 

Skupa smo u rovu bili

preživjeli čtiav rat

on mi nije zemljak samo

on je meni kao brat

 

Ref.

Od prvog do zadnjeg dana

skupa smo u boju

‘oćemo li, ratni druže

popiti po koju

 

Red bi bio, burazeru

popiti po čašu

za sve one što ih nema

za brigadu našu

 

Pet godina nije malo

tukla kiša, pad’o snijeg

sve se moglo, sve se smjelo

samo nije smio bijeg

 

Ref.

Republika Srpska

Od Trebinja do Manjače

zastave se iste kače

od Novoga, pa do Pala

sve je naše, Bogu hvala

 

Ref.

Za tebe se borba vodila žestoka

Republiko Srpska, zjenico iz oka

 

Od Drinića, pa do Rače

sve je naše, moj zemljače

od Mliništa do Zvornika

sve je naša Republika

 

Ref.

 

To što imaš, nema niko

moj Srbine, moja diko

ako treba glavu predaj

Republiku Srpsku ne daj

 

Ref.

 

Sanjanka

Sto gradova i sto cura

bilo mnogo avantura

a onda sam rek’o dosta

ženim se iz Sanskog Mosta

 

Ref.

Evo idu svatovi, Sanjanka je tu

od milion žena, odabr’o sam nju

 

Sve probao i sve proš’o

do zaključka jednog dana

meni treba ona mala

što je Sana umivala

 

Ref.

 

Ref.

Šipovo, Strojice

Il’ otiš’o na dva dana

il’ na minut svratio

ja se nisam iz Šipova

trijezan vratio

 

Ref.

Kad ugledam Strojice, Vitorog planinu,

sve potrošim, ne ostane ni za putarinu

 

Tamo mi je pola roda

svako živ me zna

to je ono, što se zove

ljuta Krajina

 

Ref.

 

Ako misliš da si lola

navrati na Ljušu

uz rakiju, jednu, ljutu

okrijepićeš dušu

 

Ref.

Draženko, Vijeko i Pero

Draženko i Bašić Vijeko,

čuveni su nadaleko,

otkada je Prijedor polje,

ne slaže se niko bolje.

 

Ref.

Kod kumova sve po planu,

posjeduju i pilanu,

i sa njima Pero mladi,

sa kamenom radi.

 

Nema pjesme, majko stara,

đe ne dođu tri drugara,

to su mlade zanatlije,

od njih niko jači nije.

 

Ref.

 

Piju braća još od juče,

novi šticar šumu vuče,

piće jela, biće pića,

dok je Pere i čekića

 

Ref.

Ilova

Tuđe sunce grije, i braću, i mene,

za Ilovom mojom često suza krene,

sve je moje tamo, iza sedam gora,

sve od Srpca, pa do Prnjavora.

 

Ref.

U mjesecu julu, punih sedam dana,

oriće se Motajicom pjesma Ilovčana.

 

Motajice mila i Careva goro,

crkvo naša mala, stižemo ti skoro,

doći ćemo tebi, iz svijeta bijela,

šest Ilova, šest naljepši’ sela.

 

Ref.

 

Neđe, u tuđini bolujemo rane,

u Ilovi nove kuće zaključane,

sada tamo živi staro i nejako,

borimo se da ne bude tako.

 

Ref.

Zis

Niko više mira nema,

svi pitaju šta se sprema,

šta se kuje u Smoljani,

šta to rade otpisani.

 

Ref.

Ječi Grmeč, konji vrište,

Zis se vraća na bojište,

u Smoljani još predaha nema,

Milorad se grčevito sprema.

 

Moro, Soko, Jadran, Cvjetko,

ta se sila viđa rijetko,

dva Zekana, ko dva zmaja,

bogme biće okršaja.

 

Ref.

 

Ako Bog da, svjedok biću,

derbi prvi u Driniću,

saznaće se toga dana,

ko je prvak sa Balkana.

 

Ref.

Luka Pojetar

Visok, krupan, s brkovima,

putov’o je drumovima,

još spominje svog šofera,

selo Stupna kod Jezera.

 

Ref.

Takvog lovca i boema,

na svijetu više nema,

Dekalama pucanj para,

nema Luke Pojetara.

 

Sve od Beča do Šipova,

delija je iš’o ova,

a rat ovaj, kad je bio,

džaba vojsku prevozio.

 

Ref.

 

Priznat bio kud god krene,

volio je piće, žene,

nikad više takvog vuka,

kao što je bio Luka.

 

Ref.

Tata Dosto

Šta sam puta iz puste tuđine.

sjetio se ja Kalin planine,

tata Doste i njegovog stada,

došlo mi je da zaplačem sada.

 

Ref.

Nek iz oka suza krene,

đe je sada ono vrijeme,

palo mi je sad na pamet,

Prijaci i moj Z’jamet.

 

Pola roda sjedi pored mene,

i pričam osvoje uspomene,

evo ja bi’ jedno reći smio,

tata Dosto, legenda si bio.

 

Ref.

 

Svud’ po svijetu nosio me vjetar,

ali, evo, kune vam se Petar,

dok očima mognem pogledati,

sve ću živo za Biliće dati.

 

Ref.

 

Kunem ti se, moj rođeni sine,

vratiću se kući iz tuđine,

vratiću se svojoj rodnoj grudi,

da me sunce zavičaja budi.

 

Ref.

Mijat Transport

Kažu, da je dobra plata,

ko god vozi za Mijata,

kamiona nema brži’,

Vujica se dobro drži.

 

Ref.

Cijeli svijet je u rasulu,

kod Vujice sve u fulu,

njemu ništa teško nije,

s kumovima svojim pije.

 

Procjene su neke moje,

mnogo para ostalo je,

uvijek, kad se s puta dođe,

i u “Narcis beli” pođe.

 

Ref.

 

Sve prepreke kad se jave,

Vujica se ne predaje,

uradio sve bi tata,

zbog Miljane i Mijata.

 

Ref.

Davor Kneževo

Plače majka svake zore,

spominje te, moj Davore,

đe poginu, mili sine,

sa dvadeset dvi’ godine.

 

Ref.

Kneževo je u suzama,

nedostaješ svima nama,

može život sto godina biti,

nećemo te nikad prežaliti.

 

Godina će deset sada,

na srcu je trista jada,

plače ujak, plače sestra,

moj Davore, đe nam nesta.

 

Ref.

 

Svaki Dukić suze lije,

rodio se takav nije,

stari otac umrijeće,

prežaliti tebe neće.

 

Ref.