Od Rostova put Kalina
sama ide gorska vila
na studeni Kalin sjela
i posmatra pusta sela
Niz obraze suze lije
ništa nije kao prije
na trenutak ona stade
i priča mi svoje jade
Sa Sovića, sestro vilo
nešto mi se rastužilo
gledajući pusta sela
pa me tuga obuzela
Nema pjesme ko nekada
ni čobana, niti stada
ne čuje se dvojenica
niti melje vodenica
Nema svata na konjima
ni ovaca po poljima
nema rala ni volova
ni tornjaka, ni torova
Nit’ se više kamen baca
nit’ se spava kod ovaca
nit’ se pije komovica
nit’ se piše ćirilica
Nema cura ljepotica
nit’ na njima pletenica
niti gara kao prije
ni plosaka svatovskije’
Nema prela ni posijela
ni suknenog odijela
ne prede se viđe pređa
preorava tuđa međa
Nit’ se momci klipa dižu
nit’ solila ovce ližu
nema luča borovoga
niti lonca bakrenoga
Ni ognjišta đe se loži
nit’ se slave sveci Boži
ne ‘vata se kolo više
niti ko sa perom piše
Ne poštuje niko Boga
niti prizna bližnjeg svoga
ne poste se čak ni posti
nit’ na konak vode gosti
Nema slava dolibaše
nit’ se sa tri čaše maše
ne pije se medovina
nit’ se gruša grušalina
Niti više kleče đaci
nit’ u kolu bleje janjci
nit’ iz jame snijeg vadi
nit’ ko ručno kovčeg gradi
Nema ‘ljeba ispod sača
nit’ suknenog prekrivača
ni mastila, ni pernica
nit’ se pije šljivovica
Nema više žetalica
nit’ se ručno teše štica
nit’ grifova, ni čavala
nit’ na ražnju mladih brava
Ni stolova tronožaca
nit’ rešeto mlada baca
nit’ u crkvi ko vjenčava
nit’ sa snajom đever spava
Nema više nakončeta
ni u sela ima kmeta
ni cigana po selima
nit’ se ore s volovima
Nema ‘eljde niti snopa
nit’ na krsnoj slavi popa
nit’ kazana sa dva uva
niti lugar šumu čuva
Ni šporeta bosanskije’
nit’ se više prsten krije
nit’ suknene ima torbe
nit’ tavana iznad sobe
Niti više mlade dvore
nit’ se dižu u cik zore
nit’ se pere na rijeku
nit’ sjekirom drva sjeku
Nema krsta na grobove
niti šindre na krovove
kako ne bi tužna bila
sve sam ovo izgubila
Tags: goci i lazo kalin i rostovo, goci i lazo kalin rostovo sovic tekst, kalin rostovo sovic, kalin rostovo sovic tekst