Archives: Krajišnici iz Futoga

Kao sunce kada zađe tako moja mladost prođe bećarenja nema više godine me pregaziše

Ja kraj Drine, ja kraj Drine u proljećnje dane sanjam Janu, sanjam Janu sa rijeke Bojane

Danas mi je krsna slava trpeza je svega puna ima jela, ima pića od kolača do soluna

Garavušo, crno oko što me prevari vjerov’o sam ja u tebe lažna ljubavi

Ponovo sam u svom rodnom domu kuća stara, pod orasom hlad

Oj, mjeseče, izdajice moja, izdajice moja prošle noći mjesečina tvoja, mjesečina tvoja

Snijeg je noćas zabijelio goru ja u selo, ja u selo stigao u zoru

Na Vrbasu pokraj starog mosta gdje je bagrem raširio grane

Sano vodo, kad od tebe odo dušu svoju đavolu kao da sam prod’o

Zdravo bili, Krajišnici veselo vam tekli dani zaigrajmo naše kolo veselije nego lani

Koliko me puta zora uhvatila milujući cure, tamo oko Knina

Pod Javorom selo što je to je rodno mjesto moje   Pod Javorom ovce pasu

Oj, vidi, mala, ove lijepe grupe oj, to su momci od Bosanske Krupe

Učio sam, učio, bježao do pera ne htjede za doktora, ode za šofera

Zapjevala grupa Krajišnika svima nam je i ponos i dika

Ej, krenuli su momci s Petrovića do Novoga, na Uni gradića

Dok sam bio mali, učili su mene kad porastem, kako da se ponašam kod žene

Preko polja trapću kola Zoro, Zoro moja Zoro, Zoro, Zorice a ko li je u kolima

Osvanula nedelja, mene majka zove ustaj, sine, sazivaj svoje svatove

Eh, da mogu kao slavuj ja Krajinu da probudim da je još pre zore rane