Archives: Sinovi Manjače

Lagali su nekad, sad lažu još više da Manjača mora da se integriše

Ostaše nam sela pusta, zaključana vrata a ovdje se glava gubi za petsto kvadrata

Koliko je srce u obada kad išćera junicu iz ‘lada poćer’o je, digla se prašina

Nije zalud starog đeda zabrinula kosa sjeda njega druge brige more žao mu je Grmeč gore

Imam noćas razloga za piti volim Lelu, to ne mogu kriti

Dobro veče reći ću sto puta Krajišnici i Krajino ljuta

Šta je kuća bez tarabe šta je selo bez barabe šta je život bez dugova

Kako mi je došlo da zapjevam ali ne znam šta će reći ovi da je bubnem sa četvrtog sprata

Đe je ovdje plavo nebo i ptica u letu đe su ovdje stada bijela i pčela na cvijetu

Niđe ljepšu ne dočeka’ zoru kao s jednom malom u Prijedoru

On je prvi imao odijelo Mercedesa doćer’o u selo

Moram noćas popiti ma, nisam od kamena ne vrijedi plakati nema njenog ramena

Slabo vidim daleko od puta ljudi moji, ja ne poznam ko je

Tuga mi je velika, ko Amerika   Sve je džaba, prijatelji moji riječ utjehe za me ne postoji

Zaspi jednom, pa me sanjaj znači srcu iz njedara svake te se noći sjetim

Moju babu dok je cura bila obećali jednom kapetanu

Jedan ima cipele, drugi bosi’ nogu njih dvojica isto misliti ne mogu

Svi su moji Srpkinje doveli srce moje isto tako želi   Evo, evo, evo je

Njen bogati otac ne da da mu Jovan ćerku gleda jeste Jovan zgodan, fin

Ni državna bezbijednost nema te podatke đe baraba drijema