Biješe ljeto, al’ neđe pri kraju
sva su vrela presušila skoro
ranom zorom, zbogom zavičaju
jedan jedač kazati je mor’o
Ref.
Nije ovo ni priča ni bajka
tako me je ispraćala majka
nije lako svoje suvo zlato
slati tamo đe je nepoznato
Toga jutra nije bilo riječi
samo bilo suza sakriveni’
ta tišina odala mi tajnu
šta je majka htjela reći meni
Ref.
Male oči ničeg’ se ne plaše
korak smjeli kao kod vojnika
često gledam mater kako maše
dok ispraća svoga Krajišnika
Ref.